Opći izbori u Bosni i Hercegovini, koji će se održati u oktobru 2026. godine, ponovo će otvoriti ključno pitanje koje prati svaki izborni ciklus – da li građani zaista biraju vlast ili se rezultati ponovo kroje iza zatvorenih vrata.
Umjesto entuzijazma, javnim prostorom dominira sumnja. Ne samo u političke programe, već u sam izborni proces. Godinama se govori o organizovanim izbornim krađama, kupovini glasova, pritiscima na birače, zloupotrebi javnih resursa i manipulacijama prilikom brojanja. Presude postoje, snimci kruže društvenim mrežama, ali sistemske promjene izostaju.
Zbog toga se ovi izbori sve manje doživljavaju kao političko, a sve više kao tehničko i sigurnosno pitanje: može li se uopće osigurati pošteno glasanje?
Jedna od ključnih dilema uoči oktobra jeste hoće li BiH konačno uvesti nove tehnologije u izborni proces. Godinama se govori o elektronskoj identifikaciji birača, skenerima otisaka prstiju, biometrijskim provjerama i digitalnom nadzoru biračkih mjesta. Sve to bi, barem u teoriji, trebalo spriječiti višestruko glasanje, glasanje umjesto drugih i manipulacije s biračkim spiskovima.
Međutim, i dalje nije jasno da li za to postoji politička volja. Paradoks je očigledan: upravo oni koji godinama profitiraju od netransparentnog sistema odlučuju o njegovoj reformi. Zbog toga dio javnosti strahuje da će priča o modernizaciji izbora ponovo ostati samo predizborna parola.
Drugi važan faktor bit će povjerenje građana. Bez uvjerenja da je glas zaista bitan i da neće biti ukraden, izlaznost ostaje niska, a prostor za manipulacije veći. Apatija birača tako postaje saveznik izbornog kriminala.
Izbori 2026. godine, stoga, neće biti samo pitanje ko će pobijediti, već da li će proces uopće biti legitiman. Hoće li oktobar donijeti stvarni iskorak ka poštenijem izbornom sistemu ili još jednu potvrdu da se u BiH vlast osvaja trikovima, a ne glasovima – odgovor će, nažalost, zavisiti manje od zakona, a više od političke hrabrosti i pritiska javnosti.